Jedno revolucionarno istraživanje otkrilo je postojanje šest različitih podtipova depresije, obećavajući budućnost ciljanijih i učinkovitijih tretmana. Koristeći najsuvremeniju tehnologiju, istraživači iz SAD-a i Australije uspješno su identificirali i klasificirali te podtipove, otvarajući put personaliziranim intervencijama.
Oko jedna od šest odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu suočava se s čestim mentalnim poremećajima poput depresije i anksioznosti. Pronalazak odgovarajućeg tretmana često može biti dugotrajan i iscrpljujući put, pri čemu oko 30% osoba doživljava depresiju otpornu na tretman unatoč raznolikosti dostupnih lijekova i terapija.
Tim vjeruje da će kategoriziranjem podtipova depresije moći pronaći najprikladniji tretman za pojedince, eliminirajući potrebu za pokušajima i pogreškama. Analizirajući podatke 801 sudionika koji pate od depresije i anksioznosti, istraživači s Stanford sveučilišta, Sveučilišta u Sydneyu i drugih koristili su funkcionalne MRI snimke kako bi ocijenili aktivnost mozga tijekom odmora i kognitivnih zadataka.
Koristeći umjetnu inteligenciju za analizu rezultata, tim je grupirao sudionike u šest različitih podgrupa, ili “vitalnih znakova”. Nakon identificiranja različitih podtipova depresije, 250 osoba nasumično je dodijeljeno u skupine za tretman, primajući tri uobičajeno propisana antidepresiva ili kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Objavljeno u časopisu Nature Medicine, istraživanje je otkrilo da je jedan podtip, karakteriziran preaktivnošću u moždanim regijama odgovornim za kogniciju, pokazivao izuzetnu reakciju na antidepresiv venlafaksin u usporedbi s drugim vitalnim znakovima.
Osobe čiji su mozgovi pokazivali veću razinu aktivnosti tijekom odmora u regijama povezanim s depresijom bolje su reagirale na kognitivno-bihevioralnu terapiju.
Treći podtip, osobe s niskom aktivnošću u području mozga odgovornom za pažnju, najmanje su imale koristi od terapije razgovorom.
Dodatne relevantne činjenice otkrivene putem skeniranja mozga o različitim podtipovima depresije uključuju:
– Tehnike skeniranja mozga poput PET i EEG skeniranja također su korištene u istraživanju podtipova depresije.
– Neka istraživanja sugeriraju potencijalnu povezanost između specifičnih genetskih biljegova i određenih podtipova depresije.
– Životni faktori poput prehrane, vježbanja i obrasci spavanja mogu imati ulogu u utjecanju na podtipove depresije.
Ključno pitanje 1: Koje su implikacije identificiranja različitih podtipova depresije za područje liječenja mentalnog zdravlja?
Odgovor: Identificiranje različitih podtipova depresije može dovesti do personaliziranih i ciljanih pristupa liječenju, potencijalno poboljšavajući ishode za osobe s depresijom.
Ključno pitanje 2: S kojim se izazovima susrećemo pri kategoriziranju depresije u podtipove temeljene na skeniranjima mozga?
Odgovor: Izazovi uključuju složenost depresije kao poremećaja, varijabilnost simptoma među pojedincima te potrebu za daljnjom validacijom i replikacijom klasifikacija podtipova.
Prednosti otkrivanja različitih podtipova depresije putem skeniranja mozga:
– Personalizirani pristupi liječenju prilagođeni individualnim karakteristikama mozga.
– Potencijalno učinkovitiji tretmani koji vode boljim ishodima za pacijente.
– Napredak u razumijevanju temeljnih neuralnih mehanizama depresije.
Mane otkrivanja različitih podtipova depresije putem skeniranja mozga:
– Etička pitanja u vezi s korištenjem osjetljivih podataka s skeniranja mozga.
– Visoki troškovi povezani s tehnologijama i analizom skeniranja mozga.
– Potencijalna opasnost od prenaglašavanja složenog poremećaja poput depresije u određene podtipove.
Predložena povezana veza za daljnje informacije o istraživanju depresije: Nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH)