Vojske su poznate po kaotičnosti i razornoj prirodi ratnih kampanja, ali kada se tradicionalna magla rata kombinira s modernom umjetnom inteligencijom, nastaju nova etička i moralna klizališta. Sve alarmantniji fenomen je korištenje AI za odabir meta u zonama sukoba, situacija koja je očito vidljiva u Gazi. Provokativna istraživanja i izvještaji s terena sugeriraju da su Izraelske obrambene snage (IDF) možda implementirale AI algoritme, razvijene od strane velikih tehnoloških tvrtki, kako bi pomogli u njihovoj vojnoj strategiji protiv palestinske populacije.
Ovaj AI-pokretan pristup ratovanju kritiziran je zbog potencijalnog pogoršanja ljudskih troškova sukoba, podižući zabrinutosti o objektivnosti i nesigurnosti tehnološki opremljenih borbenih operacija. Kritičari tvrde da algoritmi nedostaju nijansiranom razumijevanju potrebnom za donošenje odluka o životu i smrti, što bi moglo dovesti do povećanja civilnih žrtava i produbljivanja digitalne podjele.
Nedavni izvor kontroverze je sudjelovanje Njemačke, pošto se zemlja optužuje na Međunarodnom sudu pravde za pomaganje izraelskim vojnim akcijama opskrbom oružja. Ovaj problem je izazvao nemir u njemačkim političkim krugovima i medijima, potaknuvši rasprave o odgovornosti i etici trgovine oružjem.
U međuvremenu, u Ukrajini, novinari se suočavaju s izazovom izvještavanja pod pritiskom. Iskustva iz istraživačkih medijskih kuća poput Bihus.info, koje su jednom razotkrile ruske ratne zločine, sada ističu složenosti izvještavanja o sukobima usred vladinog nadzora.
Raspravni elementi koje su predočili istraživači poput Sophie Goodfriend i Matthew Mahmoudi, stručnjakinja za digitalna prava Mona Shtaya i novinar Sebastian Ben Daniel, otkrivaju bogatstvo umjetnom inteligencijom potpomognutog sukoba, novinarskog integriteta pod pritiskom i isprepletenosti borbe za digitalnu jednakost usred kaosa modernog ratovanja.
The source of the article is from the blog reporterosdelsur.com.mx