Svijet tehnologije se konstantno razvija, upoznajući nas s novim idejama i konceptima koji oblikuju naše živote. Jedan takav koncept koji je privukao pažnju u zadnjih nekoliko godina je pojam kognitivnih opasnosti. To su ideje ili sadržaji koji mogu nanijeti štetu pojedincima jednostavno kroz njihovu konzumaciju ili angažman. Dok su kognitivne opasnosti često povezivane sa svijetom znanstvene fantastike, nedavni razvoji u tehnologiji i medijima postavljaju pitanje njihovog postojanja u stvarnom životu.
Pojam kognitivne opasnosti populariziran je od strane kolektivnog fikcijskog projekta SCP, koji se odnosi na ideje koje mogu biti štetne samo razmišljanjem o njima. Ova ideja dobiva na važnosti kako istražujemo utjecaj određenih sadržaja i tehnologija na našu kogniciju i psihološko blagostanje.
Jedan primjer modernih kognitivnih opasnosti je porast deepfake videozapisa. Deepfake su videozapisi generirani umjetnom inteligencijom koji uvjerljivo manipuliraju i zamjenjuju lica pojedinaca kako bi stvorili realističan, ali lažan sadržaj. Ti videozapisi mogu biti izuzetno zavaravajući, čineći teškim za gledatelje razlikovanje što je stvarno, a što je fabricirano. Čak i ako se nekome kaže da gleda deepfake, moć socijalne psihologije iza toga može ih navesti da ga i dalje prihvate kao stvarnost. To postavlja pitanja o potencijalnoj opasnosti takvog sadržaja i potrebu za smanjenjem njegove distribucije.
Još jedan aspekt kognitivnih opasnosti leži u preuzimanju pažnje. U našem sve više digitaliziranom svijetu, borba za pažnju postala je unosan pothvat. Poslovni subjekti i medijske platforme konstantno se natječu za naše vrijeme i angažman, koristeći tehnike koje pristupaju našim primitivnim instinktima. Od stalnih obavijesti o guranju do ovisničkog povlačenja za osvježenjem feeda, ovi alati ekonomije pažnje imaju potencijal postati prave kognitivne opasnosti, prisiljavajući nas da popustimo njihovim zahtjevima i odvraćajući našu pažnju od važnijih aspekata života.
Jedan primjer sadržaja koji preuzima pažnju je fenomen “idle” igara ili “klikera”. Te igre dizajnirane su kako bi zadržale korisnike kroz konstantna ažuriranja i poboljšanja, dovodeći ih do gubitka vremena i produktivnosti dok postaju zaluđeni tim igrama.
Slično, neinteraktivni sadržaj poput “domino videa” također može imati kognitivnu opasnu posljedicu. Ti videozapisi prikazuju procese koji se odvijaju, prianjajući gledatelje i stvarajući neodoljivu želju da se gleda do samog kraja. Bilo da je riječ o pažljivo poslaganim domino traku ili metodičnom čišćenju tepiha, ti videozapisi se oslanjaju na našu urođenu fascinaciju napretkom i dovršetkom.
Iako nije sigurno koliko kognitivne opasnosti zaista mogu utjecati na naš život, važno je prepoznati njihove potencijalne opasnosti. Konstantna izloženost zanimljivom i uzbudljivom sadržaju predstavlja rizik za našu kognitivnu dobrobit, potencijalno vodeći do ovisnosti i gubitka dragocjenog vremena i produktivnosti. Dok naši interakcije s tehnologijom i medijima nastavljaju evoluirati, ključno je ostati budan i svjestan potencijalnih opasnosti koje predstavljaju ova privlačna iskustva.
FAQ
The source of the article is from the blog aovotice.cz