Krajolik visokog obrazovanja brzo se mijenja, potaknut tri glavne krize: padom upisa, porastom online učenja i dostupnošću teorijskog znanja putem generativne AI i drugih tehnologija. Dok se tradicionalni sveučilišni sustav bori s neviđenim konkurentnim pritiscima, postaje jasno da je potrebna temeljna transformacija.
Poznati znanstvenik za AI i zagovornik promjena u obrazovanju, David E. Goldberg, vjeruje da se plan modernog sveučilišta, koji datira preko 900 godina, mora ažurirati kako bi udovoljio zahtjevima digitalne dobi. U svojoj knjizi “Priručnik za novo obrazovanje: Ponovno pokretanje visokog obrazovanja za ljudsku povezanost i uvide u digitalnom svijetu”, Goldberg iznosi pet bitnih promjena koje su ključne za donošenje suštinskih promjena i pripremu studenata za budućnost.
Prva promjena, koju Goldberg naziva “Schoenova promjena”, naglašava prijelaz od tehničke racionalnosti do prakse orijentirane na refleksiju u akciji. Ova promjena prepoznaje važnost vještina razgovora poput primjećivanja, slušanja i postavljanja pitanja u procesu praktične primjene.
Druga promjena, poznata kao “Promjena s mozgom na štapu”, priznaje da su praktičari ljudska bića s emocijama i tijelima. Ističe važnost uključivanja osjećaja i tjelesnog znanja u praksu, jer imaju ključnu ulogu u holističkom razvoju pojedinaca.
Crpeći inspiraciju iz filozofa Ludwiga Wittgensteina, treća promjena, “Wittgensteinova promjena”, ističe jezik kao kreativan i transformativan proces. Goldberg ističe ulogu jezika u praksi te zagovara sofisticirano razumijevanje govornih činova i njihov utjecaj na oblikovanje našeg svijeta.
Četvrta promjena, “Promjena malih oklada”, izaziva tradicionalni naglasak na uzročnoj sigurnosti i planiranju. Goldberg zagovara prihvaćanje nesigurnosti i eksperimentiranje kao normalne dijelove učenja. Predstavlja teoriju effectuationa Sarashvaty, koja potiče učenike da preuzmu male, ali prethodno izračunate rizike, potičući prilagodljivost i otpornost u nesigurnim okruženjima.
Konačno, peta promjena, “Promjena su-suradnje”, izaziva ideju pronalaženja definitivnih odgovora na kompleksne probleme. Goldberg ističe važnost prepoznavanja i prihvaćanja polariteta ili suprotnosti. Umjesto da se daje prednost jednom nad drugim, bitno je razumjeti međusobni odnos između timskog rada i individualnog rada, smjera i slobode ili istraživanja i poučavanja. To omogućava suptilnije pristupe rješavanju problema.
Važno je napomenuti da ove pet promjena nisu namijenjene zamjeni tradicionalnog sustava visokog obrazovanja. Umjesto toga, trebaju se integrirati s postojećim vještinama, rezultirajući studentima koji su izvrsni i u teoriji i u praksi. Razvojem stručnosti u primjeni i praksi znanja, studenti stječu značajnu prednost nad AI, kojem nedostaje pravo razumijevanje i namjernost.
Kako to Goldberg prigodno kaže, “Uspon AI doveo je do strahova da će ljudi biti zamijenjeni”, ali usvajanjem ovih bitnih promjena, sustav visokog obrazovanja može se ispraviti i preoblikovati kako bi osnažio studente. Pružanjem vještina koje isticanja ono što ljudi mogu učiniti, a što AI ne može, pobrinut ćemo se za njihovu konkurentnost i relevantnost u budućnosti.
The source of the article is from the blog aovotice.cz