Lidia PerskaSažetak: Iako znanstvena fantastika često dobiva priznanje za predviđanje budućnosti, stvarnost tehnoloških napretaka, uključujući umjetnu inteligenciju (AI), može biti daleko od onoga što je prvotno zamisljeno. Dok svijet napreduje u 21. stoljeće, budućnost Indije ostaje neizvjesna. Dok se neki aspekti mogu poboljšati, drugi se mogu pogoršati. Bitno je pronaći ravnotežu između uzbuđenja oko AI-a i zabrinutosti koju izaziva.
Kao strastveni pisac znanstvene fantastike, dobro sam upoznat s privlačnošću “tehnoradosti.” Potencijal robotskih suputnika, istraživanje svemira i utopijskih megagradova zapanjuje maštu. Međutim, kao građanin svijeta, posebno u Indiji, sadašnja stvarnost često donosi “tehnofobiju” i “tehnoumornost.” Neizvjesnost naše budućnosti samo pogoršava te emocije.
Predvidjeti kako će Indija izgledati 2050. godine je zastrašujuća zadaća. Čak i pokušati zamisliti njezin izgled u sljedećem mjesecu je izazovno zbog neizvjesnosti različitih društvenih i tehnoloških čimbenika. Znanstvena fantastika može izgledati kao kristalna kugla koja predviđa budućnost, no istina je da odražava nade i strahove pojedinaca i društava tijekom svog stvaranja. Ponekad se te predikcije poklapaju s stvarnošću zbog temeljitog istraživanja i prepoznavanja uzoraka. Češće, međutim, ne uspijevaju jer predviđanje budućnosti nije njihova primarna svrha.
Umjetna inteligencija, posebno, stoji kao prominentan primjer jaza između očekivanja i stvarnosti. Teoretske mogućnosti AI-a su neosporno uzbudljive, obećavajući napredak u medicini, prijevozu i brojnim drugim područjima. Međutim, kaotična priroda implementacije takve tehnologije donosi legitimne zabrinutosti. Etički dileme, gubitak poslova i izgled AI-a postajanja nekontroliranim nadvijaju uzbuđenje oko njegovog potencijala.
Pronalaženje srednjeg rješenja između “tehnoradosti” i “tehnofobije” je bitno. Prihvaćanje mogućnosti koje pruža AI uz istovremeno priznavanje i rješavanje njegovih potencijalnih zamki ključno je za harmoničnu integraciju u društvo. Postizanje pravilne ravnoteže zahtijeva sveobuhvatno istraživanje, otvoreni dijalog i odgovornu regulaciju.
U zaključku, budućnost je neizvjesna, a znanstvena fantastika sama po sebi ne može točno predvidjeti. AI, poput drugih tehnoloških napretaka, nosi i uzbuđenje i zabrinutost. Prihvaćanjem mogućnosti dok istovremeno ublažavanjem rizika, možemo kročiti prema budućnosti u kojoj tehnologija unapređuje naše živote bez zasjenjivanja naše ljudskosti.
