Umjetna inteligencija (UI) sve više postaje predmet intenzivnih rasprava, koje često zalaze u utopijske ili distopijske scenarije. Dok neki zamišljaju budućnost obilja i jednakosti zahvaljujući UI, drugi strahuju od svijeta koji dominira tehnološkim feudalizmom. Međutim, stvarnost je vjerojatno složenija, izbjegavajući oba ekstrema.
Razgovori o politici koji se odnose na UI uglavnom se usredotočuju na odgovore poput obrazovanja i prekvalifikacije, uklanjanje prepreka za usvajanje te naglašavanje ostvarivanja potencijalnih koristi. Potreba za inkluzivnim globalnim dijalogom i sigurnosnim testiranjem također se pojavljuje kao ključni aspekti.
Nedavni summit o UI organiziran od strane Rishi Sunaka u povijesnom Bletchley Park okupio je zemaljske predstavnike i glavne tehnološke korporacije. Unatoč pompi oko događaja, rezultirao je nejasnom zajedničkom izjavom ističući rizike “pograničnih” modela UI te pozivajući na globalni dijalog i dobrovoljne sigurnosne mjere.
Važno je prepoznati da tehnologija sama po sebi nije autonomna. U kapitalističkom društvu uvođenje tehnologije služi motivima profita i kontrole. Tijekom povijesti, inovacije u računalstvu i drugim područjima pokretane su izmicanjem i regulacijom ljudske radne snage kako bi se povećala profitabilnost.
Marx i Engels, u Komunističkom manifestu, istaknuli su dinamičku prirodu tehnologije u okvirima kapitalizma. Naglasili su stalno revolucioniranje proizvodnih instrumenata, što destabilizira postojeće sustave. Marx je predvidio da će tehnologija unutar kapitalizma kulminirati u automatskom sustavu strojeva, koji će radnike svesti na tek svjesnu poveznicu u većem automatizacijskom procesu.
Marx, iako nije bio svjestan računala, crpio je inspiraciju iz rada Charlesa Babbagea i Ade Lovelace. Njihovi izumi, različiti stroj i analitički stroj, postavili su temelje modernog računanja. Ovi rani računalni uređaji izgrađeni su na principima sličnim tkalačkom stanu Jacquard, automatizirajući intelektualne zadatke putem programiranja pomoću bušenih kartica.
Iako je Marx prvenstveno raspravljao o fizičkim strojevima u vezi s tvornicama, njegova analiza proteže se i na obradu informacija. Bivši guverner Banke Engleske Mark Carney priznaje vječnu bitnost Marxovih zapažanja. Carney uspoređuje trenutne dinamike tehnologije, platformi, strojnog učenja i društvenih medija s onima koje su zapažene prije 150 godina kada je Marx napisao Komunistički manifest.
Pojava “dubokog učenja” izravna je posljedica napretka u brzini računalnog računanja. Ova tehnologija koristi velike mreže umjetnih neurona kako bi imitirala osnovne funkcije biološke neuronske inteligencije. Primjeri uključuju sustave za prepoznavanje lica, Googleov DeepMind te primjene u zdravstvu koje koriste velike skupove podataka. Značajan napredak ka postizanju automatiziranog ponašanja neodvojivog od ljudske interakcije predstavljaju AI chatbotovi poput OpenAI-jevog ChatGPT-a i Google Bard-a.
UI također omogućuje uspon “digitalnog Taylorizma”, koji se odnosi na znanstveni menadžment kroz cijeli lanac opskrbe. Marxove spoznaje i dalje ostaju relevantne – primjene tehnologije i njihove posljedice nisu unaprijed određene. Izbori i alternative postoje u svakom tehnološkom napretku. Međutim, koncept četvrte industrijske revolucije razvodnjuje termin “revolucija” iz njegovih marksističkih korijena, manje se usredotočujući na prijenos moći između klasa.
Marx je tehnologiju smatrao sredstvom za jačanje kontrole unutar kapitalizma, kako nad radnikom tako i nad samim radnim procesom. Danas se primjene UI protežu od industrijskih zadataka poput robotskog varenja i samoposlužnih blagajni do novinarstva, računovodstva, financija i kontrole potrošača putem kreditnih kartica i prediktivnog oglašavanja. Stvarnost je da razvoj UI-a povezan je s nadzorom, represijom, pa čak i vojnim sposobnostima.
Daljnje istraživanje potencijala UI-a donosi u prvi plan očigledne razlike između trenutne stvarnosti i mogućnosti koje dolaze. Marx je zamislio tehnologiju pod socijalizmom kao snagu koja bi koristila oslobođenom radu i doprinijela njegovoj emancipaciji. Oslobađanjem od dušelomne kapitalističke radne snage, ljudi bi mogli uzgajati nove oblike društvenog mišljenja i suradnje izvan okvira radnog odnosa.
Dok se društvo i dalje bori s posljedicama UI-a, bitno je kretati naprijed s informiranim i promišljenim razmatranjima. Balansiranje potencijalnih koristi s potrebom za etičkim razmatranjima i osiguravanjem će odrediti hoće li UI postati snaga emancipacije ili će pogoršati postojeće nejednakosti.
Često postavljana pitanja o umjetnoj inteligenciji (UI)
The source of the article is from the blog tvbzorg.com