Umjetna inteligencija (AI) je već dugi niz godina predmet fascinacije i rasprave, s njenim potencijalnim prednostima i rizicima u središtu tehnoloških debata. I dok AI nudi izvanredna unapređenja, postavlja se pitanje o opasnostima koje nosi, poput gubitka poslova pa čak i potencijalne destrukcije na razini izumiranja. Povjesničar i autor, Yuval Noah Harari, istaknuta je figura u isticanju tih briga. Na nedavnom panelu na Sveučilištu u Cambridgeu, Harari je izrazio svoju zabrinutost zbog budućnosti u kojoj bi AI mogao izmaći našoj kontroli.
Prema Harariju, utjecaj AI više nije ograničen na područje znanstvene fantastike ili skupine stručnjaka. Već remeti našu ekonomiju, kulturu i politiku. Harari ističe da ukoliko se ne kontrolira, AI bi potencijalno mogao porobiti ili uništiti čovječanstvo u nekoliko godina. Posljedice dostizanja točke u kojoj AI nadmašuje ljudsku kontrolu su uznemirujuća mogućnost koja se ne može zanemariti.
Harari naglašava da se čovječanstvo suočava s nekoliko izazova danas, pri čemu tri ključna pitanja predstavljaju značajne prijetnje opstanku naše vrste: ekološki kolaps, tehnološke poremećaje potaknute napretkom AI-a i rizik od globalnih sukoba. Uznemirujuće je što dva od tih izazova već postoje u našoj trenutačnoj stvarnosti. Propadanje našeg ekološkog sustava i dalje uzrokuje izumiranje brojnih vrsta svake godine. Dodatno, u postojećim sukobima poput onoga u Gazi, oružane snage koriste AI sustave za identifikaciju i ciljanje određenih pojedinaca. Ti primjeri služe kao snažan podsjetnik na moć i potencijalne rizike povezane s AI-om.
Iako je AI još uvijek u ranim fazama razvoja, Harari ističe da će se njegov razvoj odvijati neviđenom brzinom. Za razliku od organske evolucije, digitalna evolucija projicira se da će biti milijun puta brža, što potencijalno može dovesti do izumiranja čovječanstva u nekoliko desetljeća. Nadalje, Harari podupire prijedlog da AI u budućnosti može postati svjestan ili osjetan. Ova uznemirujuća mogućnost postavlja pitanja ne samo o uništenju ljudske civilizacije, već i biti svijesti sama po sebi. Autor postavlja pitanje postoji li mogućnost da AI, čak i bez svijesti, preoblikuje ekološki sustav kako bi služio vlastitim svrhama.
S obzirom na ove rizike, Harari sugerira da izgradnja “regulatornih institucija” može biti potencijalno rješenje. Te institucije bi nadzirale i reagirale na razvoj AI-a, osiguravajući da se prate odgovorne i etičke prakse. Implementiranjem regulatornih mjera, društvo može imati bolju šansu da ublaži rizike povezane s AI-om i izbjegne potencijalno uništenje na razini izumiranja.
Dok područje AI-a nastavlja napredovati, ključno je prioritetizirati rasprave o regulaciji i etici. I dok su potencijalne koristi AI-a ogromne, jednako je važno adresirati rizike i poduzeti potrebne mjere opreza. Potraga za regulatornim institucijama koje mogu voditi odgovorni razvoj i implementaciju AI-a hitna je potreba u našem brzo evoluirajućem tehnološkom pejzažu.
Često Postavljana Pitanja (FAQ)
The source of the article is from the blog foodnext.nl