Korištenje generativne umjetne inteligencije (AI) u književnosti nedavno je izazvalo kontroverzu unutar japanske književne industrije. Dobitnica prestižne Akutagawa nagrade u Japanu, Rie Kudan, otkrila je da je otprilike 5% njezinog nagrađivanog romana “Tokyo-to Dojo-to” direktno generirano od strane AI-a. Dok neki smatraju da je AI inovativan alat za pisanje, drugi izražavaju zabrinutost zbog njegovog utjecaja na kreativnost autora i kvalitetu književnih djela.
Tijekom evaluacijskog procesa za Akutagawa nagradu, AI gotovo nije bio raspravljan. Romanopisac Shuichi Yoshida, koji sjedi u žiriju nagrade, rekao je da se AI smatrao samo još jednim likom u priči. Međutim, Kudanovi komentari o korištenju AI-a zapalili su raspravu među piscima i čitateljima, što je dovelo do razgovora o budućnosti AI-a u književnosti.
Generativna AI je sposobna generirati tekst i druge sadržaje na temelju strojnog učenja i korisničkih naredbi. Ona omogućuje praktičan način za pojedince da stvaraju književna i umjetnička djela bez specijaliziranog znanja u tom području. S povećanjem korištenja generativne AI, pojavile su se i zabrinutosti zbog potencijala za širenje lažnih informacija i kršenja prava intelektualnog vlasništva. Napore za uspostavljanje pravila za njezin odgovoran rad već se poduzimaju.
Kudanov roman uključuje scenu u kojoj fiktivna AI tehnologija nazvana “AI-built” odgovara na pitanja protagonistu. Kudan je pojasnila da je samo koristila AI-generirani tekst za odgovore koje daje AI-built, praveći odgovarajuće modifikacije kako bi održala tok priče. Kritičari tvrde da iako AI može pomoći piscima s idejama i strukturama pisanja, ipak nije u stanju stvoriti zaista superiorne priče i obrađivati kompleksne etičke teme. Etičke složenosti kreativnog pisanja su izazovne za AI jer mu nedostaje nijansirano razumijevanje ljudske prirode koje dolazi s ljudskim iskustvom.
Dok se rasprave nastavljaju o korištenju AI-a u književnosti, Kudan ostaje uvjerena u svojoj namjeri da koegzistira s AI-em. Ona vjeruje da čak i ako bi AI bio sposoban imitirati ljudsko pisanje, želja za stvaranjem priča samoga sebe nikada neće prestati.
Otkrića o korištenju AI-a u Kudanovom romanu potaknula su razgovore o budućim regulativama i zahtjevima za otkrivanje djela koja uključuju AI-generirani sadržaj. Promjene se već provode u žanru znanstvene fantastike, s Hoshi Shinichi nagradom koja postavlja specifične smjernice za uključivanje AI-generiranih sadržaja u prijave.
Dok književni svijet raspravlja o ulozi AI-a u kreativnom pisanju, jasno je da AI može biti vrijedan alat, ali isto tako može postaviti etička i kreativna pitanja. Konačno, ostaje pitanje: hoće li AI poboljšati ili prijetiti kreativnosti ljudskih autora? Samo vrijeme će pokazati kako se razvijanje i korištenje AI-a u književnosti nastavljaju.
The source of the article is from the blog dk1250.com