U današnjem svijetu, intelektualno vlasništvo (I.P.) postalo je ekvivalent bogatstvu. To čini značajan dio najbogatijih pojedinaca na svijetu i pokreće ekonomsku vrijednost. Međutim, vlasništvo nad I.P. ima svoje posljedice.
Koncept intelektualnog vlasništva je obuhvatan i obuhvaća autorska prava, patente, prava dizajna, prava na javnost i zaštitne znakove. Ova prava omogućavaju pojedincima i korporacijama da zaštite svoje kreacije od neovlaštenog korištenja. Međutim, ovo vlasništvo stvara barijeru za druge koji možda žele koristiti ili graditi na postojećim idejama.
Iako je zaštita I.P.-a ključna za ekonomske interese neke zemlje, dolazi uz društvenu cijenu. Povećana korporativna kontrola kulturnog kapitala izazvala je zabrinutost u vezi dostupnosti kreativnih djela. Velike korporacije sada posjeduju prava na ogromne količine glazbe, filmova, knjiga, umjetnosti i drugih djela, a bez isteka. Koncentracija vlasništva ograničava pristup javnosti ovim kulturnim proizvodima, budući da su uglavnom pod kontrolom nekoliko odabranih.
Kritičari tvrde da korporativni vlasnici autorskih prava koriste I.P. kao sredstvo traženja rente, zarađujući na djelima koja nisu stvorili. Vjeruju da zakoni o I.P.-u služe više kao regulatorni instrumenti za poslovanje nego kao zaštita individualnih prava. Kao rezultat te korporativne kontrole, prihodi autora i drugih kreativnih ljudi su sve manji, stvarajući neravnotežu između bogatstva korporacija i kompenzacije koju primaju stvarni kreatori.
Jedna od glavnih briga je kako ta korporativna kontrola oduzima zajedničko. Kada glazbenik izda pjesmu ili umjetnik objavi knjigu, ta kulturna djela trebaju pripadati cijelom čovječanstvu. Trebaju se dijeliti i uživati od svih, služeći kao izvori zadovoljstva, inspiracije i motivacije. Međutim, s povećanom privatizacijom kulturnog kapitala, zajedničko se smanjuje.
Iako kompanije poput Sonyja mogu profitirati od svojeg vlasništva nad vrijednim I.P.-om, važno je uzeti u obzir implikacije za društvo u cjelini. Kao potrošači, doprinosimo tim profitima putem pretplate i naknada za preuzimanje, ali trošak pristupa ogromnoj biblioteci glazbe ostaje relativno nizak. Ipak, koncentracija moći u rukama nekoliko korporacija postavlja pitanja o pristupu i poštenju.
Na kraju, rasprava o vlasništvu nad I.P. proteže se izvan samih pravnih pitanja i ulazi u područja socijalno-ekonomskog utjecaja. Postizanje ravnoteže između zaštite kreativnosti i osiguranja pravednog pristupa kulturnim proizvodima ključno je za uključiviji i živopisniji kreativni krajolik.
The source of the article is from the blog macholevante.com