Sažetak: Integracija umjetne inteligencije (UI) i kibernetičke sigurnosti postaje sve više povezana kako tehnologija napreduje, a kibernetičke prijetnje postaju sofisticiranije. Iako se UI pokazao kao vrijedno sredstvo u arsenalu kibernetičke sigurnosti, nije čarobno rješenje. Da bi timovi za kibernetičku sigurnost uspješno iskoristili UI, važno je njegovati kulturu kontinuiranog učenja i profesionalnog razvoja, pružati praktično iskustvo kroz prilike za praktičan rad, omogućiti međusobno osposobljavanje, posvetiti vrijeme za učenje i eksperimentiranje te slaviti postignuća učenja. Osim toga, stručnjaci za kibernetičku sigurnost trebaju zadržati snažnu osnovu tradicionalnih principa kibernetičke sigurnosti, stjecati temeljno razumijevanje koncepta strojnog učenja i UI, razvijati vještine u području znanosti o podacima i analitike, dobiti uvid u napredno strojno učenje i biti u tijeku s tehnikama etičkog hakiranja i testiranja proboja. Konačno, sinergija između UI i ljudske inteligencije ključna je za ostajanje korak ispred kibernetičkih protivnika.
U proteklim godinama, integracija UI i kibernetičke sigurnosti vidjela je značajan napredak. Tradicionalne metode kibernetičke sigurnosti, poput vatrozida i antivirusnog softvera, nadopunjene su UI tehnologijama kako bi se bolje otkrivali i odgovaralo na kibernetičke prijetnje. Kasnih 1990-ih i početkom 2000-ih, UI je počeo imati ulogu u sustavima za otkrivanje upada (IDS), a tehnike strojnog učenja primijenjene su za analizu uzoraka podataka i identificiranje potencijalnih prijetnji.
Danas se UI koristi za automatizaciju kibernetičkih operacija i suočavanje s prijetnjama nultog dana, gdje napadači iskorištavaju ranjivosti koje nisu poznate prodavačima softvera. Modeli strojnog učenja mogu identificirati i odgovoriti na sumnjive aktivnosti koje mogu ukazivati na napad nultog dana. Međutim, važno je zapamtiti da UI nije samostalno rješenje. Protivnici neprestano razvijaju nove taktike i tehnike za zaobilaženje postojećih obrana, što čini neprekidna istraživanja i razvoj bitnima.
Da bi UI uspješno iskoristili u kibernetičkoj sigurnosti, timovi za kibernetičku sigurnost moraju prihvatiti kontinuirano učenje i profesionalni razvoj. To uključuje stjecanje certifikata, sudjelovanje na relevantnim obukama te sudjelovanje na konferencijama ili radionicama usmjerenima na UI u kibernetičkoj sigurnosti. Praktični projekti koji uključuju implementaciju UI u scenarije kibernetičke sigurnosti mogu produbiti razumijevanje i izgraditi samopouzdanje.
Također je važno olakšati mogućnosti za međusobno osposobljavanje s kolegama koji posjeduju stručnost u strojnom učenju i UI. Odvajanje posvećenog vremena za učenje i eksperimentiranje omogućuje članovima tima istraživanje UI tehnologija, rad na projektima i unaprjeđenje vještina. Slavljenje postignutih rezultata učenja putem certifikata, završenih obuka ili uspješne implementacije UI rješenja u procese kibernetičke sigurnosti podiže moral i motivaciju.
Osim toga, stručnjaci za kibernetičku sigurnost moraju razviti raznoliki skup vještina i biti informirani o najnovijim napredcima u područjima kibernetičke sigurnosti i UI. Trebaju zadržati snažnu osnovu u tradicionalnim principima kibernetičke sigurnosti i stjecati temeljno razumijevanje strojnog učenja i koncepta UI. Razvoj vještina u znanosti o podacima i analitici ključan je za obradu i tumačenje velikih skupova podataka uključenih u UI u kibernetičkoj sigurnosti. Poznavanje naprednog strojnog učenja pomaže u osiguravanju UI modela od zlonamjernih napada. Tehnike etičkog hakiranja i testiranja proboja također treba držati ažurnima kako bi se razumjela uloga UI u identifikaciji ranjivosti i simuliranju kibernetičkih napada.
Iako je UI moćan alat u arsenalu kibernetičke sigurnosti, uvijek se treba integrirati ljudska stručnost i neprekidna istraživanja i razvoj. Sinergija između UI i ljudske inteligencije ključna je za ostajanje korak ispred kibernetičkih protivnika. Prihvaćanjem UI-a i neprestanim prilagođavanjem mijenjajućem krajoliku, timovi za kibernetičku sigurnost mogu učinkovito zaštititi organizacije od novih kibernetičkih prijetnji.
The source of the article is from the blog agogs.sk