Turski filmaš Semih Kaplanoğlu nedavno je istaknuo ograničenja umjetne inteligencije u razumijevanju i predviđanju budućnosti filma tijekom radionice u “Školi filma Sinemahal,” koju podupire Ministarstvo kulture i turizma, Opća direkcija za kino. Na ovom događaju održanom u Istanbulskom dizajnerskom centru, moderirao je filmski kritičar i pisac Enver Gülşen, a entuzijasti su istražili Kaplanoğluov niz filmova uključujući “Everyone is Home”, “Angel’s Fall”, i “Egg” među ostalima.
Kaplanoğlu je razgovarao o kreativnom procesu ističući da se s svakim filmom osjeća ponovno rođen. U stvaranju svojih filmova, sam medij kinematografije uvijek je bio glavna inspiracija. Redatelj je istaknuo svoju ljubav prema filmu, prisjećajući se svojih ranijih iskustava pisanja u različitim žanrovima, što smatra načinom povezivanja s filmskom djelatnošću.
Adresirajući ulogu umjetne inteligencije u kinematografiji, Kaplanoğlu je izrazio svoj stav o nesigurnosti oko umjetne inteligencije. Smatra da AI ne može obuhvatiti svako ljudsko znanje niti predvidjeti budućnost, sposobnosti koje su rezervirane samo za ljudskost. Njegov stav seže do ideje da sva znanja neće prenijeti na umjetnu inteligenciju te da prava znanja nikada u potpunosti neće postojati unutar AI sustava. Umjesto toga, sugerira da prikupljene informacije mogu služiti drugim svrhama.
Kaplanoğlu je također raspravljao o vječnoj privlačnosti ljudskih priča u umjetnosti i kinematografiji, disciplini koju vidi kao nepromijenjenu napretkom tehnologije. Unatoč izazovima poput ograničenja budžeta, teškoća u uključivanju mladih i razgovora s prijateljem redateljem iz Bangladeša o preprekama u filmskoj djelatnosti, Kaplanoğlu ostaje optimističan. Povijest, navodi, vidjela je mnoga razdoblja gdje su znanje i izražavanje propadali, ukazujući na pad shvaćanja civilizacije. Ipak, održava nadu za budućnost, prihvaćajući sveukupno optimističan pogled usprkos povećanju pesimizma.
Ljudski dodir: Semih Kaplanoğlu o ograničenjima AI u kinematografiji
Dok Semih Kaplanoğlu raspravlja o ograničenjima AI u kinematografiji, postavlja se nekoliko važnih pitanja i aspekata oko ovog temata:
Važna pitanja i odgovori:
– Može li AI uhvatiti emocionalnu dubinu potrebnu za pričanje priča? Kaplanoğlu sugerira da AI ne može shvatiti ili reproducirati puni spektar ljudskih emocija i iskustava te stoga možda nedostaje u oblikovanju narativa s emocionalnom dubinom kao kod ljudskih priča.
– Koja je uloga AI u budućnosti filmske produkcije? Iako AI možda neće moći potpuno preuzeti kreativne procese ili predviđati buduće trendove, postoji potencijal za asistenciju AI-a u filmskoj produkciji, kroz analizu scenarija, vizualne efekte, montažu, pa čak i generiranje kreativnog sadržaja.
– Hoće li AI zamijeniti ljudsku kreativnost u kinematografiji? Kaplanoğlu vjeruje da je ljudska kreativnost jedinstvena i nezamjenjiva, naglašavajući da AI ne može u potpunosti replicirati intuitivne i maštovite aspekte ljudske misli.
Ključni izazovi i kontroverze:
– Autentičnost sadržaja generiranog AI-om: Raspravlja se o tome mogu li se filmovi i sadržaji stvoreni ili pod utjecajem AI-a smatrati autentičnima ili nedostaje li im osobni dodir i kulturni uvidi koji proizlaze iz ljudskog stvaranja.
– Moralne i etičke implikacije: Korištenje AI-a u kinematografiji postavlja pitanja o autorskim pravima, intelektualnoj svojini i mogućnosti AI-a da propagira pristranosti inherentne u podacima na kojima je treniran.