Utjecaj umjetne inteligencije (AI) na razvoj djece može predstavljati različite izazove. Aplikacije poput ChatGPT, poboljšane strojnom inteligencijom, objedinjuju podatke iz različitih izvora, uključujući netočan ili neprimjeren sadržaj. Djeca mogu nenamjerno naići na pogrešne informacije ili sadržaj namijenjen odraslima.
Rizici po osobnu sigurnost i privatnost također su prisutni. Sklonost djece dijeljenju osobnih informacija na mreži može dovesti do kršenja privatnosti i neovlaštenog pristupa podacima. Njihova interakcija s aplikacijama ili chatbotovima pokretanim AI-jem, s mogućnostima uređivanja fotografija i personaliziranja interakcija, povećava ranjivost na cyber prijetnje.
Privođenje djece u opasne obrasce ponašanja još je jedna opasnost. Pojavili su se izvještaji o tinejdžerima koji traže savjete o zdravlju i prehrani koje im pruža AI, dobivajući brze i detaljne planove koji nedostaju faktografskoj referenci ili kontekstu, što može dovesti do štetnih postupaka temeljenih na nepouzdanim informacijama.
Interakcije s AI-om mogu poticati pogrešne predodžbe u mladim umovima, poput zamjene AI-a za pravo društvo i slijeđenje pristranih ili netočnih prijedloga. To može imati trajne posljedice na njihov psihički i ponašajni razvoj.
Osim toga, prekomjerna ovisnost o tehnologiji može potaknuti mentalne probleme poput depresije i anksioznosti te narušiti socijalne vještine zbog smanjenog ljudskog kontakta. Ovisnost o AI-u može ometati učenje djece, istraživačke sposobnosti i inicijativu.
Kako bismo se suprotstavili ovim opasnostima, bitno je educirati djecu o sigurnosti na internetu umjesto ograničiti njihov pristup. U Vijetnamu, gdje otprilike dvije trećine od 24,7 milijuna djece koristi internet, obično već od šest ili sedam godina, podizanje svijesti o cyber rizicima ključno je. Proficijencija na internetu započinje ranije u usporedbi s globalnim prosjekom, što ističe potrebu za rano obrazovanje o sigurnosnim mjerama na mreži kako bi se zaštitila djeca u digitalnom okruženju.
Ključni izazovi i kontroverze:
Jedno od najvažnijih pitanja je kako AI utječe na kognitivni i socijalni razvoj djece. Iako AI može nuditi prilagođeni obrazovni sadržaj, postoje zabrinutosti o tome kako bi korištenje AI u obrazovanju moglo utjecati na tradicionalne obrazovne procese i odnose učenik-učitelj. Drugo pitanje je etički aspekt razvoja AI-a u vezi s djecom – kako osigurati da AI sustavi promiču pozitivno ponašanje i ne ojačavaju stereotipe ili pristranosti?
Ključna kontroverza leži u ravnoteži između iskorištavanja AI-a u obrazovne svrhe i zaštite privatnosti djece. Prakse skupljanja podataka potrebne za personaliziranje AI-a mogu biti u sukobu s potrebom zaštite informacija djece.
Prednosti:
– Obrazovne prednosti: AI ima potencijal revolucionirati učenje pružajući prilagođeni sadržaj i adaptivne strategije učenja koje odgovaraju potrebama pojedinačnih učenika.
– Dostupnost: AI može pomoći djeci s invaliditetom pružajući alate osmišljene za njihove specifične izazove, čineći obrazovanje inkluzivnijim.
– Zabava: AI-generirane igre i aplikacije mogu pružiti sigurnu, interaktivnu i obrazovnu zabavu za djecu.
Mane:
– Povjerljivost podataka: AI sustavi često zahtijevaju velike količine podataka, uključujući osobne informacije, što izaziva zabrinutost o privatnosti djece.
– Razvoj socijalnih vještina: Prevelika ovisnost o interakcijama s AI-jem može utjecati na razvoj interpersonalnih vještina i emocionalne inteligencije kod djece.
– Kontrola kvalitete: Postoji rizik da djeca pristupaju obmanjujućim ili neprimjerenim informacijama putem AI izvora koji nisu pravilno nadzirani ili kurirani.
Kako biste istražili više o temi utjecaja AI-a na razvoj djece, možete posjetiti web stranice organizacija fokusiranih na tehnologiju i dobrobit djece, poput UNICEF-a (Početna stranica UNICEF-a) ili Međunarodnog društva za tehnologiju u obrazovanju (Početna stranica ISTE-a).
Prilikom integracije AI tehnologija u živote djece, ključno je osigurati da su njihove interakcije sigurne, pozitivne i poticajne za zdrav razvoj. Kontinuirana evaluacija i nadzor od strane odgojitelja, programera i donositelja politika nužni su kako bi se održala korisna ravnoteža.