Napredovanje umjetne inteligencije (AI) u borbi predstavlja novo područje u ratovanju, s dubokim implikacijama kako za vojne operacije, tako i za etičke aspekte. Sve veća prisutnost bespilotnih letjelica u ratnim zonama ilustrira ovaj pomak prema pristupu ratovanju vođenom tehnologijom. Tvrtke poput Shield AI zagovaraju ideju borbe bez krvi i pogrešaka, ideju koja dobiva na značaju s potencijalom AI-a da autonomno obavlja cijele misije.
Unatoč primamljivoj preciznosti i minimalnom broju ljudskih žrtava, dublje implikacije povjerenja inteligentnim strojevima u ratovanju ne mogu se zanemariti. Autonomno oružje moglo bi dramatično transformirati bojište, smanjujući kolateralnu štetu i čineći operacije efikasnijima. Međutim, ovo novo doba “post-humanskog” ratovanja otvara kritična pitanja. Tko postavlja standarde za obuku i raspodjelu AI-ja? Kako će razlikovati dobro od lošeg? Ta pitanja su velika dok tehnologija nadmašuje potrebnu etičku raspravu.
Nadalje, odgovornost u ratovanju može postati kompleksnije pitanje. Prijelaz na autonomiju pokretanu AI-om rizikuje dugotrajne linije odgovornosti, dok trenutni sustavi imaju zadatak držati pojedince odgovornima za njihove postupke u sukobu. Dok AI preuzima kormilo, granica između ljudske savjesti i strojne preciznosti postaje zamagljena. Rat bi mogao biti viđen kao tehnički pothvat umjesto dubokog moralnog uključenja.
Na kraju, nagli prelazak prema korištenju pametne tehnologije u ratovanju zahtijeva strog međunarodni propisi — poziv koji je odjeknuo od strane Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva. S obzirom na golema ekonomska ulaganja unutar sektora obrane, hitnost za rigoroznom upravom je jasna. Sablasne refleksije pjesnika Wilhelma Klemma o prirodi rata samo podcrtavaju kritičnu potrebu za zadržavanjem uloge čovječanstva unutar diskursa suvremenog ratovanja. Kako se budućnost rata odvija s AI-jem na čelu, imperativ je da etička razmatranja vode evoluciju ovog potencijalno transformirajućeg područja.
Etičke i strateške implikacije autonomnog ratovanja
Kako se tehnologije autonomnog ratovanja razvijaju, pojavljuju se nekoliko ključnih etičkih i strateških pitanja. Jedno važno pitanje uključuje programiranje autonomnih sustava za donošenje odluka o životu i smrti. Kako osigurati da djeluju sukladno međunarodno priznatim zakonima rata, poput razlikovanja (sposobnost razlikovanja između boraca i civila) i proporcionalnosti (uporaba sile proporcionalna vojnoj prednosti ostvarenoj)?
Nadalje, eskalacija sukoba zbog nesporazuma ili tehničkih poteškoća u autonomnim sustavima je zabrinjavajuća mogućnost. Autonomija u ratovanju može dovesti do bržih petlji donošenja odluka, potencijalno smanjujući nadzor ljudi i dovodeći do neželjenih eskalacijskih dinamika.
Ključni izazov povezan s autonomnim ratovanjem jest održavanje ljudske moralne prosudbe unutar procesa donošenja odluka. Postoji kontinuirana rasprava o tome trebaju li smrtonosni autonomni sustavi za oružje imati sposobnost djelovanja bez ljudske intervencije, poznata kao “pogodi, zaboravi i nastavi praćenje”.
Potencijalne prednosti autonomnog ratovanja uključuju smanjenje rizika za vojnike, koji više ne moraju biti fizički prisutni na bojištu, te povećanu operativnu efikasnost. Ti sustavi mogu djelovati u okruženjima i situacijama koje bi mogle biti preopasne za ljude, kao što su područja kontaminirana kemikalijama ili biološkim sredstvima.
S druge strane, nedostaci autonomnog ratovanja obuhvaćaju povećani rizik od slučajnih sukoba, ranjivost na hakiranje ili krivotvorenje te izazove u razlikovanju između pravne i etičke odgovornosti za djelovanje autonomnih sustava. Nadalje, postoji zabrinutost da bi širenje autonomnog oružja moglo dovesti do utrke u naoružanju koja bi mogla povećati globalnu nestabilnost.
Hitnost u rješavanju ovih pitanja i izazova dovela je do poziva za preventivnu zabranu razvoja i korištenja potpuno autonomnih sustava oružja od strane različitih nevladinih organizacija i nekih zemalja, odjekujući sličnim pristupom koji je preuzet prema drugim tehnologijama smatranim preopasnim za progon, poput biološkog oružja.
Za daljnje istraživanje o vezi međunarodnog prava, etike i vojne tehnologije, posjetite glavnu stranicu Ujedinjenih naroda na United Nations, koja je bila instrumentalna u organiziranju rasprava o regulaciji sustava autonomnog oružja.
Sumirajući, iako je potencijal AI-a za smanjenje ljudskih žrtava i povećanje preciznosti u sukobu zanimljiv, moramo pažljivo razmotriti te prednosti naspram etičkih, zakonskih i strateških implikacija koje autonomno ratovanje donosi. Jasno je da bi put prema naprijed trebao biti pažljiva deliberacija, s naglaskom na održavanje principa čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava.
The source of the article is from the blog procarsrl.com.ar