Roman RemberMnogi korisnici društvenih medija bore se da prepoznaju umjetnu inteligenciju prema nedavnom istraživanju. Tempo kojim se odrasla medijska pismenost razvija ne usklađuje se s brzim razvojem generativne umjetne inteligencije (AI), ostavljajući korisnike interneta sve više ranjivima na dezinformacije.
Godina 2022. označila je proboj za industriju umjetne inteligencije s lansiranjem chatbota i virtualnog asistenta ChatGPT od američke AI istraživačke organizacije OpenAI. Naknadno, sektor je privukao investicije od milijardi dolara, s velikim tehnološkim divovima koji nude rastući niz takvih alata.
Međutim, prema istraživanju pod nazivom “Odrasla medijska pismenost u 2024.” sa Sveučilišta Western Sydney, samopouzdanje korisnika u svoje digitalne medijske vještine ostaje nisko. U uzorku od 4,442 odrasle osobe iz Australije, sudionici su upitani za svoju sposobnost obavljanja 11 medijskih zadataka koji zahtijevaju kritične i tehničke vještine i/ili znanje. Prosjek je pokazao da ispitanici imaju povjerenje samo u četiri od 11 zadataka.
Sposobnost prepoznavanja online dezinformacija nije se značajno poboljšala od 2021. godine, s samo 39% sudionika i u 2021. i 2024. godini koji izražavaju sigurnost u svoju sposobnost provjere točnosti informacija pronađenih online.
Nedavna integracija generativne umjetne inteligencije u online okruženja “čini još izazovnijim za građane da prepoznaju koga ili što vjerovati online”, kako je istaknuto u izvješću.
Usporen rast medijske pismenosti posebno je zabrinjavajući s obzirom na to da generativni alati AI mogu stvarati visokokvalitetan lažni sadržaj i lažne vijesti.
Rješavanje ključnih izazova u medijskoj pismenosti na internetu
Kako se online informacije i dalje prelijevaju digitalnim krajolikom, važnost medijske pismenosti postaje sve važnija kako bi se razlikovale vjerodostojne izvore od dezinformacija. Dok je prethodni članak istaknuo poteškoće s kojima se korisnici suočavaju pri prepoznavanju umjetne inteligencije i dezinformacija online, postoje dodatni ključni aspekti koji zaslužuju pažnju.
Koja su neka važna pitanja u medijskoj pismenosti na internetu?
1. Kako pojedinci mogu unaprijediti svoje kritičko razmišljanje kako bi učinkovito procjenjivali online informacije?
2. Koju ulogu imaju obrazovne institucije u promicanju medijske pismenosti među studentima?
3. Kako tehnološke tvrtke mogu doprinijeti borbi protiv širenja dezinformacija na internetu?
4. Koja etička pitanja proizlaze iz korištenja generativne umjetne inteligencije u stvaranju lažnog sadržaja?
Ključni izazovi i kontroverze u medijskoj pismenosti na internetu:
1. Širenje dezinformacija: Brzo širenje dezinformacija i lažnih vijesti predstavlja značajan izazov za medijsku pismenost na internetu. Korisnici moraju procijeniti istinu kroz more proturječnih informacija.
2. Algoritamska pristranost: Algoritmi koje koriste društvene medijske platforme i tražilice mogu perpetuirati pristranosti i filter balone, utječući na informacije kojima su korisnici izloženi, te potencijalno ojačavajući dezinformacije.
3. Pitanja privatnosti: Prikupljanje podataka radi ciljanja korisnika personaliziranim sadržajem izaziva pitanja privatnosti, posebno kada je riječ o manipulaciji informacija radi utjecaja na mišljenja ili ponašanja.
4. Digitalni jaz: Socijalno-ekonomske disparitete i različite razine pristupa tehnologiji doprinose neujednačenim razinama medijske pismenosti među različitim demografskim skupinama, pogoršavajući postojeće nejednakosti.
Prednosti i nedostaci:
Prednosti:
– Osnaživanje: Unaprjeđenje medijske pismenosti osnažuje pojedince da donose informirane odluke, kritički se angažiraju s online sadržajem i zaštite se od dezinformacija.
– Digitalno građanstvo: Unaprjeđenje medijske pismenosti potiče odgovorno digitalno građanstvo, pridonoseći održavanju prosudbe u online zajednici.
– Ojačana demokracija: Dobro informirano građanstvo doprinosi zdravijem demokratskom društvu, gdje se cijene činjenice i dokazi iznad neistina.
Nedostaci:
– Prevelike količine informacija: Velika količina online informacija može zbuniti korisnike, čineći im teškim snalaženje i procjenu vjerodostojnosti izvora.
– Kognitivna pristranost: Prijedložna uvjerenja ljudi i kognitivne pristranosti mogu ometati njihovu sposobnost objektivne procjene informacija, dovodeći do sklonosti dezinformacijama.
– Složeni ekosustav: Dinamična i stalno-evoluirajuća priroda online informacijskog ekosustava zahtijeva neprekidne napore da bi se ostali informirani i ažurirani, što predstavlja izazov za pojedince da ostanu u korak s tim.
Za više uvida o unaprjeđenju medijske pismenosti na internetu i borbi protiv dezinformacija, posjetite The Christian Science Monitor, ugledan izvor koji pokriva teme medijske i digitalne pismenosti.
