Umjetna inteligencija (AI) ima potencijal revolucionirati različite aspekte našeg svijeta, uključujući upravljanje vodnim resursima. Zagovornici AI-a tvrde da može pomoći u rješavanju globalnih vodnih izazova, doprinoseći kako ciljevima okolišne održivosti tako i društvenim razvojnim ciljevima. Međutim, kao istraživači koji proučavaju odnos između vode, okoliša i globalne nejednakosti, zanima nas je li AI doista nudi prilike ili pogoršava postojeće izazove.
Trenutno postoji rastuće istraživačko područje koje istražuje primjene AI-a u upravljanju vodom. Ove studije istražuju kako AI može poboljšati učinkovitost vode, pratiti poljoprivredu, unaprijediti sigurnost vode i optimizirati obradu otpadnih voda. Primjerice, AI potpomognuti biosenzori su pokazali sposobnost preciznijeg otkrivanja toksičnih kemikalija u pitkoj vodi u usporedbi s konvencionalnim praksama praćenja kvalitete.
Osim toga, AI ima potencijal transformirati poljoprivredne prakse omogućujući razvoj pametnih strojeva, robota i senzora koji optimiziraju sustave uzgoja. Pametni sustavi za navodnjavanje, na primjer, analiziraju podatke za automatizaciju navodnjavanja, štede vodu i otkrivaju curenja. Ovi napretci u upravljanju vodom potaknuti AI-em obećavaju rješenja za rješavanje kritičnih globalnih vodnih izazova.
Unatoč potencijalnim koristima, ključno je razmotriti utjecaj AI-a na korištenje vode i njegove neizravne posljedice. Preliminarna istraživanja sugeriraju da AI ima značajan vodni otisak. Voda je potrebna za hlađenje servera koji pokreću AI računske operacije i za proizvodnju energije. Kako se AI sve više integrira u društvo, očekuje se da će se njezin vodni otisak značajno povećati.
Primjerice, rastuća važnost AI modela poput ChatGPT-a dovela je do usporedbi s potrošnjom vode pri Google pretragama. Dok pojedinačna Google pretraga troši pola mililitra vode u energiji, ChatGPT koristi 500 mililitara vode za svakih pet do 50 uputa. Nadalje, proizvodnja AI hardvera, koji zahtijeva resursno intenzivno rudarenje rijetkih materijala, doprinosi onečišćenju vode i degradaciji okoliša.
Poluvodiči, mikročipovi i razni hardverski dijelovi povezani s proizvodnjom AI-a zahtijevaju značajne količine vode tijekom proizvodnog procesa. Podatkovni centri, koji služe kao infrastruktura za obuku i izvođenje AI-a, značajno doprinose potrošnji energije i zahtijevaju značajne povlačenje vode. Do 2027. godine, tehnološke tvrtke koje upravljaju podatkovnim centrima mogu zahtijevati 4.2 do 6.6 milijardi kubičnih metara vode.
Ova saznanja osvjetljavaju ozbiljnu stvarnost korištenja vode u tehnološkom sektoru. Velike tehnološke tvrtke često nisu svjesne svoje stvarne potrošnje vode, s procjenama koje ne dostižu stvarne brojke. Potražnja za vodom zbog hlađenja će samo pojačati s rastućim prosječnim globalnim temperaturama pogonjenim klimatskim promjenama.
Izuzetna potražnja za vodom tehnološkog sektora rezultirala jeprosvjedima zajednica pogođenih opadanjem vodoopskrbe. Googlov podatkovni centar u The Dallesu, Oregon, izazvao je zabrinutost jer troši četvrtinu lokalne vode grada, stavljajući pritisak na živote u blizini zajednica. Na Tajvanu, koji proizvodi 90% naprednih poluvodičkih čipova u svijetu, nestašica vode potaknula je provedbu mjera poput poticanja oblaka, desalinizacije vode, transfera vode među bazenima i smanjenja navodnjavanja poljoprivrede.
S obzirom na ove izazove, ključno je pronaći ravnotežu između potencijalnih koristi AI-a u upravljanju vodom i potencijalnih nepovoljnih posljedica. Potrebno je temeljito razumijevanje vodnog otiska AI-a i razvoj održivih praksi kako bi se osiguralo da AI-pokretana rješenja ne pogoršavaju postojeće vodne izazove.
Često postavljana pitanja (FAQ)
The source of the article is from the blog krama.net